Vela Spilja

Vela Spilja

U ovom radu se donose najznačajniji rezultati dvadesetdevetogodišnjeg istraživanja arheološkog lokaliteta Vela spila pored gradića Vela Luka na krajnje zapadnom djelu otoka Korcula.

Vela spila je smještena na južnoj padini brda Pinski rat, iznad uvale Kale, na dnu najzaklonjenijeg dijela razgranatog zaljeva. Nalazi se na sjevernoj od dviju polegnutih antiklinala koje uokviruju zavalu Blatskog polja i njen morfološki nastavak 9,2 km dug velalučki zaljev. Suvremenim posjetiteljima prilaz špilji najlakši je modernom asfaltnom prometnicom, koja se penje iz uvale Kale i sa sjeverne strane dolazi do samog ulaza. Nadmorska visina lokaliteta iznosi oko 130 m, a otvor je usmjeren prema jugozapadu.

Ispred ulaza omanja je, 20 x 20 m velika zaravan pa je ulaz donekle uvučen i vidljiv tek iz neposredne blizine. Unutrašnjost se sastoji samo od jedne velike dvorane gotovo eliptičnog oblika, dužine, zajedno s ulaznim dijelom, oko 50 m, a širine do 30 m. Strop je izgleda približno pravilne polukugle, visine prije iskapanja do oko 17 m. Ulaz oblika savijenog luka ima dimenzije 10 x 4 m, a razlika u visini ulaznog i najudaljenijeg dijela je 5 m. Na stropu su dva otvora, Velo i Malo ždrilo, 11 x 9 m i 5 x 4 m. Zbog veličine i rasporeda ulaza i otvora na stropu, do svih djelova špilje dopire količina dnevne svjetlosti dostatna za normalan rad i boravak. Površina špilje prije početka istraživanja iznosila je oko 1100 m˛, a nakon započetih iskapanja, pokazalo se da se širi bočno, što znaci da se njena površina i visina povećavaju.

Velu spilu prvi u modernoj literaturi opisuje domaći povijesnik, sakupljač starina i muzealni povjerenik Nikola Ostoić. On ju je pohodio 1835. g. i upozorava na njene prirodne ljepote. Povijest znanstvenog istraživanja ovog lokaliteta relativno je kratka. U srpnju 1949. g. posjetio ga je Marinko Gjivoje. Njemu su se u srpnju 1951. g. pridružili Boris Ilakovac i Vinko Foretić pa su zajedno izveli prva probna sondiranja. Vjerojatno potaknut uvidom u keramički materijal koji je mladi kolega prikupio 1949. g., i dr. Grga Novak se odlučio na sondiranje kako bi potvrdio povezanost Vele spile s hvarskim nalazištima. Novak je svoja istraživanja izveo u rujnu 1951. g, dva mjeseca nakon trojice spomenutih tada mladih stručnjaka. Preliminarne rezultate objavio je u radu: Arheološka istraživanja na otocima Korcula i Hvar u 1951. i 1952., Ljetopis JAZU, 59, Zagreb 1954.

Količina i značaj nalaza potaknuli su Zavod za arheologiju JAZU, na čelu s akademikom G. Novakom, da započne sa sustavnim istraživanjima Vele spile. Od 1974. g. radovi se obavljaju uglavnom svake godine. U početku istraživanjima rukovodi akademik G. Novak, nakon 1978. g. nasljedio ga je prof. Božidar Čečuk, stalni član ekipe od samog pocetka je dr. Franko Oreb, a od 1986. g. ekipi se pridružio i arheolog Dinko Radić.

Sustav iskapanja tijekom razdoblja od 25 godina doživljavao je stalne promjene. U početku se radilo uz pomoć nekolicine fizičkih radnika, na način da su otkopni slojevi iznosili 10 ili 20 cm. U tom razdoblju veličina sonde mogla je iznositi i preko 40 m˛. Primjenom suvremenijih metoda terenskog rada više pažnje se posvećuje dokumentaciji, površina sonde se smanjuje, radnike zamjenjuju studenti, nastoji se prikupiti što više materijala za razne analize i statističku obradu podataka itd. Tijekom 29 godina započet je rad na oko 200 m˛. Prosječna istražena dubina je 4,00 m, dublje naslage istražene su na znatno manjoj površini, ali nigdje do špiljskog dna.